Skip to main content

Olovka piše srcem II

Kao što i naslov govori, ovo je samo nastavak teksta od pre malo više od 18 meseci, odnosno od proteklih izbora.

Zablude o kojima sam tada pisao nisu se promenile za ovo kratko vreme, niti očekujem da će se promeniti u doglednoj budućnosti. Sve ono što je važilo za prethodne izbore apsolutno važi i za ove.

Ovom prilikom hteo bih da se malo više osvrnem na matematiku i logiku koji prate i ove izbore.

Broj registrovanih birača u biračkim spiskovima na izborima 2023. godine je 6,5 miliona. Kada se taj broj uporedi sa popisom koji je sproveden krajem prošle godine lako je ustanoviti da je broj upisanih birača za oko milion veći od realnog broja ljudi koji u Srbiji može izaći na glasanje. Tu naravno ne računam dijasporu jer je i ove godine njihova zainteresovanost za glasanje na nivou statističke greške, odnosno prijavilo ih se samo oko 30 hiljada. Kao što sam rekao i u prethodnom tekstu, da im je ovde bilo lepo i da su hteli nešto na izborima da menjaju ne bi se verovatno ni selili.

Zbog toga se broj izašlih birača mora porediti sa stvarnim ukupnim brojem ljudi sa pravom glasa na teritoriji Srbije a to je oko 5,5 miliona. S’ obzirom da je na ove izbore izašlo 59,1% birača u odnosu na birački spisak, nikako se ne može govoriti o maloj izlaznosti. Ukoliko se broj izašlih prenese na realan broj birača u Srbiji dobijamo izlaznost od 69,85%. Teško da se može očekivati veća izlaznost.

Procenat nevažećih listića je nešto manji od 3% što se uklapa u prosek od početka višestranačkog sistema u Srbiji. Ni tu nema bilo kakvih iznenađenja niti prostora bilo kakvim dodatnim teorijama kakve su se često pojavljivale u prošlosti i koje služe da se ponudi objašnjenje koje je najmanje nepovoljno za stranu koja gubi izbore.

U vezi ovih izbora postoje dva logička paradoksa koja ne mogu da razumem.

Prvi se odnosi na fantomske birače iz Republike Srpske. Priča da ih je bilo oko 40.000 mi je apsolutno neverovatna. To je oko 460 velikih autobusa ili dve pune Arene. Teško da je neko video toliko ljudi na sam dan izbora. Takođe taj broj predstavlja oko 1% izašlih birača što nije nikako uticalo na konačne rezultate izbora.

Druga nelogičnost se odnosi na pozivanje birača da u što većem broju izađu na izbore. Ta inicijativa je sprovedena od strane opozicionih pristalica pod idejom da će veća izlaznost ići u njihovu korist ili na štetu vladajuće koalicije. Međutim, na sam dan izbora pritisak je vršen od strane pozicije koja je animirala ne samo svoje članove već i sve ostale birače. Neko bi napravio paralelu sa ludim i zbunjenim ali ja to svakako neću.

Stava sam da sastav Skupštine predstavlja trenutni prikaz naroda koga ti poslanici predstavljaju. Došlo je konačno vreme da i zagovornici tepsijaste Zemlje imaju svog predstavnika. Milina.

Ovi stihovi predstavljaju verovatno najbolji komentar na protekle izbore. Ja to ne umem lepše da kažem.


Još jedan prođe dan
uzburkan k'o more
duž pustih ulica
svetiljke već gore
Nek' srce umorno
željno mirnih snova
sada tiho plovi
kroz ovu noć
Sa novim jutrom
sve će isto biti
ja to dobro znam
do novog susreta
sa vama, doviđenja

Comments

Popular posts from this blog

More

08:00 Terasa apartmana u prizemlju gleda na more. U daljini se naziru obale Sitonije. Ulicama Pefkohorija prolaze samo dostavna vozila. Na terasi su plastični sto, četiri stolice i sušilica na kojoj vise peškiri za plažu. Na stolu je polulitarska flaša Fante sa plavim zatvaračem, što odmah ukazuje na to da je unutra domaća rakija. Tu su i dve šolje iz kojih se puši tek skuvana kafa, dva telefona, pepeljara i paklica Kenta. On je u plavom šortsu FK Jagodine, istom onom koji je nosio poslednje sezone pre nego što se povredio. Ona je u spavaćici, ako se tako može nazvati prevelika majica koju nosi za spavanje. On otvara flašu i rakiju sipa u metalne lončiće sa likom Čejsa iz Patrolnih šapa. Ona briše krmelje i uzima telefon. – E da na miru popijem kafu dok deca spavaju. Ovo je za mene pravi odmor. – Gledam poruke od juče iz grupe. Iz firme. Slepci. Opet im ne radi mašina. E pa neka čekaju malo kad neće da slušaju. – Evo, Zorica Nikolina mi lajkovala sliku na fejs. Onu što smo se slika...

Sasvim običan čovek

Jovan Milanović ima 44 godina. Živi u selu pod imenom Gornja Padina, desetak kilometara od grada. Jovan je oženjen Dragicom, srednjoškolskom ljubavi. U braku su 20 godina i imaju troje dece, dve ćerke i sina naslednika. Oni žive u zajedničkom domaćinstvu sa Jovanovim roditeljima. Majka Slavica je domaćica a otac Dragiša je penzioner koji je čitav radni vek proveo u lokalnom poljoprivrednom kombinatu. Kuća je nevelika ali ne takva da se osećaju skučeno. Svako ima svoj kutak i dobre odnose neguju prvenstveno zahvaljujući međusobnom poštovanju. Jovan ima i starijeg brata, Zdravka. Polubrata, tačnije rečeno. To je Dragišin sin iz prvog braka. Zdravko već više od 30 godina živi u Austriji. U Beču se skućio, oženio i zasnovao porodicu. Dolazi u toku leta kada je i porodična slava. Poslednjih godina sve češće dolazi sam jer su deca porasla i više ih ne zanima da dolaze u Gornju Padinu kod rodbine čiji jezik i običaje ne poznaju. Jovan nije zaposlen ili kako bi se to birokratski reklo:...

Poseta rođacima

-           Ostavi to i spremaj se. Nemoj opet da te opominjem. -           A zašto da se spremam? -           Ma ne. Ja ću stvarno jedan dan poludeti sa vama. Idi pitaj majku da li je sve spakovala. -           Pojma ja nemam šta ti pričaš. -           Rekao sam ti još početkom nedelje da u subotu idemo u posetu Grašićima. -           Idemo u ono selo? Kako se beše zove? -           Da, idemo u Malu Gradinu. -           E to. Opet? E baš se radujem. -           Šta bre opet?! Bili smo s’ proleća. Sada idemo da ih posetimo pre praznika. Sigurno će im biti drago da nas vide. -   ...