Skip to main content

Hitni lopticu, preko mrežice, u šumicu

Vredno radiš, trudiš se, vežbaš i sve to u želji da postigneš rezultat i uspeh koji će zadovoljiti tebe i tvoja očekivanja. Želiš da preskočiš još jednu stepenicu, da napraviš još jedan korak prema vrhu. Žrtvuješ svoje slobodno vreme i odrekneš se mnogih zadovoljstava u kojima uživaju tvoji vršnjaci kako bi više vremena posvetio svojoj pasiji. Spremaš se vredno da na nekoj smotri ili takmičenju pokažeš sve ono što znaš i ono za šta si se spremao. I kada dođe vreme da zablistaš i krunišeš sav uloženi trud pojavi se neko ko sve to upropasti zbog svoje samovolje, bahatosti, neznanja ili gluposti. I sve padne u vodu.

Hajde malo da se podsetimo nekih događaja iz, ne tako daleke, prošlosti.

Godine 2010-te državna prvenstva u srodnim predmetima, fizici i informatici, zakazana su dan za danom, što je neke učenike sprečilo da se drugog dana pojave na takmičenju.

Godine 2016-te desio se skandal na opštinskom takmičenju iz biologije. Pitanju su bila iz oblasti koje uopšte nisu obuhvaćene školskim planom i programom, pojedini zadaci nisu bili uopšte jasno i precizno formulisani, mnogi zahtevani pojmovi uopšte ne postoje u školskim udžbenicima, postojale su krupne greške u ključu za ocenjivanje testa. Rezultat je bio bojkot takmičenja od strane učenika i nastavnika. Mnoge škole su uputile dopise Srpskom biološkom društvu gde su nabrojali sve nepravilnosti koje su se desile ali i izrazile veliku bojazan kako će učenici ubuduće uopšte biti motivisani za takmičenje iz ovog predmeta, kada su posle toliko rada doživeli veliko razočarenje.

Godine 2017-te učenice jedne zemunske osnovne škole bile su sprečene da odu na gradsko takmičenje u košarci i pored vrlo ubedljive pobede na opštinskom takmičenju. Razlog za neodlazak bila je nezainteresovanost predmetnog nastavnika koga je mrzelo da prijavi ekipu.

Godine 2018-te gimnazijalci iz Arilja su išli u Italiju na maturksu ekskurziju. U ponudi agencije postojala je i mogućnost da dva učenika putuju gratis. To pravo nije pripalo jednom od najboljih učenika, i kandidatu za đaka generacije, a inače slabijeg materijalnog stanja, već su ta mesta popunili predsednik Skupštine opštine Arilje i njegova supruga.

Godine 2018-te učenici koji su želeli da upišu bilingvalna odeljenja u gimnazijama nisu mogli da idu na Republičko takmičenje iz Srpskog jezika jer su i takmičenje i prijemni ispiti zakazani u istom terminu. Ministarstvo nije nikako htelo da izađe u susret učenicima prebacujući odgovornost na Društvo za Srpski jezik i književnost.

Godine 2019-te na okružnom takmičenju iz matematike, za učenike 5-tog razreda, desio se propust kada je đacima dat zadatak iz oblasti koju nisu radili. Đaci, roditelji i nastavnici su se žalili i pisali prigovore, ali Društvo matematičara se proglasilo nenadležnim i nisu prihvatili prigovore, iako su priznali da je došlo do očiglednog propusta Državne komisije. Samo priznanje nije bilo nikakva uteha za đake.

Godine 2019-te učenici srednje škole iz Bujanovca nisu mogli da idu na Regionalno takmičenje srednjoškolaca u preduzetničkim veštinama jer je profesorka, koja je trebala da ih vodi na takmičenje, bila na bolovanju. A naravno niko drugi u celoj školi nije mogao da zameni bolesnu koleginicu. Tako su ovi učenici bili sprečeni da uporede svoja znanja i veštine sa vršnjacima iz regiona čiji profesori nisu bili na bolovanju.

Godine 2019-te učenici dvojezičnog srpsko-francuskog odeljenja Desete gimnazije nisu mogli da odu na tradicionalnu razmenu đaka između ove beogradske škole i partnerske škole iz Francuske. Problem je bio u tome što je Opština Novi Beograd odbila da finansira put zbog manjka sredstava u budžetu, odnosno da plati troškove prevoza (autobusom da ne bude zabune) kao jedinog troška.

Godine 2019-te učenici lebanske gimnazije nisu otišli na takmičenje Pozorišnih susreta učenika gimnazija Srbije, zbog proceduralnih problema oko prijavljivanja, a u stvari zbog netrpeljivosti između profesora i direktora škole.

Koliko puta se samo dešavalo da učenici ne mogu da idu na neko takmičenje u inostranstvu jer nadležno ministarstvo nema ili ne želi da finansijski pomogne, već se onda učenici i profesori sami snalaze i dovijaju i apeluju na pojedince i kompanije da im pomognu. Možda je najpoznatiji primer onaj iz 2012-te kada su Politika i Jafa iz Crvenke obezbedili novac da nacionalni matematički tim otputuje na Svetsku olimpijadu.

U svim nabrojanim slučajevima, i ko zna koliko još onih koji nisu spomenuti u ovom tekstu, deblji kraj su izvukla deca. Ona deca koja su jako vredno radila i koja su želela da na takmičenju provere svoja znanja i sposobnosti. Oni koji se nisu zadovoljavali prosekom i samo onim što se može naučiti na redovnom času. Oni koji su svoje slobodno vreme posvetili učenju i radu, umesto igranju igrica ili pregledavanjem snimaka na TikToku. Oni koji su još uvek deca i na kojima je budućnost. Oni koji još uvek žive u ovoj zemlji. Oni koji se nadaju boljoj i lepšoj budućnosti. Oni koji nemaju milione dolara. Oni koji nemaju „moćne“ roditelje ili sponzore. To su samo naša deca. I to vrlo neobična i posebna deca na koju smo trebali biti ponosni i za koje smo, kao društvo, morali pronaći vremena, sredstava i razumevanja.

Da li ste ikada čuli za sve ove slučajeve? Da li ste ikada sa svojim prijateljima razgovarali o tome? Da li ste možda sa nestrpljenjem očekivali najnovije vesti da saznate da li su skupljena sredstva da deca iz Niša otputuju na Balkanijadu u Rumuniju? Koliko ste komentara i postova na društvenim mrežama ostavljali na ove vesti? Da li su ove teme uopšte važne za vas?

Pa vi sada kako god hoćete. Sami odlučite šta vam je važnije i bitnije. Deca i njihova (a sam tim i naša) budućnost ili pojedinci već ostvareni i obezbeđeni u svakom pogledu.

Kao i uvek izbor je na nama.

Comments

Popular posts from this blog

Sasvim običan čovek

Jovan Milanović ima 44 godina. Živi u selu pod imenom Gornja Padina, desetak kilometara od grada. Jovan je oženjen Dragicom, srednjoškolskom ljubavi. U braku su 20 godina i imaju troje dece, dve ćerke i sina naslednika. Oni žive u zajedničkom domaćinstvu sa Jovanovim roditeljima. Majka Slavica je domaćica a otac Dragiša je penzioner koji je čitav radni vek proveo u lokalnom poljoprivrednom kombinatu. Kuća je nevelika ali ne takva da se osećaju skučeno. Svako ima svoj kutak i dobre odnose neguju prvenstveno zahvaljujući međusobnom poštovanju. Jovan ima i starijeg brata, Zdravka. Polubrata, tačnije rečeno. To je Dragišin sin iz prvog braka. Zdravko već više od 30 godina živi u Austriji. U Beču se skućio, oženio i zasnovao porodicu. Dolazi u toku leta kada je i porodična slava. Poslednjih godina sve češće dolazi sam jer su deca porasla i više ih ne zanima da dolaze u Gornju Padinu kod rodbine čiji jezik i običaje ne poznaju. Jovan nije zaposlen ili kako bi se to birokratski reklo:...

200 koraka

Coca cola obična u plastičnoj flaši 0,5l Munchmallow jagoda 105g Marlboro crveni, tvrdo pakovanje Bounty Smoki kikiriki 50g Ulošci Libresse dnevni, normal Kesa pvc, biorazgradiva Viršle Poli 260g Sladoled Kapri, štapić Smoki, malo pakovanje Mivela Mg voda, blagogazirana, 1,35l Štapići za uši Motorno ulje Castrol 5w40 Pall Mall crveni Hiruška maska, plava, obična Čoko bananica Dezodorans Nivea, muški Plavi plastični upaljač Zlatiborac slanina 100g Prima štapići, veća kesica Rukavice, žute gumene Panol pasta za pranje ruku Jelen pivo, limenka 0,5l Vlažne maramice za bebe Kese za zamrzivač 2l Brijač ženski, jednokratni Plastične čase za sok ili vodu Tečnost za pranje sudova Fairy sa mirisom limuna Nescafe 3u1 Kokošija pašteta 95g Plastična kesa, firmirana Ne, nije ovo spisak za prodavnicu koji muž dobije kako ne bi nešto zaboravio prilikom kupovine. Nije ni popisna lista male crvene radnje. Sve ovo, ali i ponešto više, možete pronaći na i pokraj trotoara male ulice u kraju, izmedju dva ko...

Poseta rođacima

-           Ostavi to i spremaj se. Nemoj opet da te opominjem. -           A zašto da se spremam? -           Ma ne. Ja ću stvarno jedan dan poludeti sa vama. Idi pitaj majku da li je sve spakovala. -           Pojma ja nemam šta ti pričaš. -           Rekao sam ti još početkom nedelje da u subotu idemo u posetu Grašićima. -           Idemo u ono selo? Kako se beše zove? -           Da, idemo u Malu Gradinu. -           E to. Opet? E baš se radujem. -           Šta bre opet?! Bili smo s’ proleća. Sada idemo da ih posetimo pre praznika. Sigurno će im biti drago da nas vide. -   ...