Kada samo počeo da pišem ove tekstove imao sam nameru da obradim neke univerzalne teme a ne da budem inspirisan dnevnim novostima i vestima.
Međutim, vest sa početka meseca me je navela da ponovo napišem par redova o moralu naroda na ovom prostoru. Radi se o tome da je jedan Mlađan posle 40 godina pronašao jednu Marinu. Oni su rođeni brat i sestra a sve ove godine to nisu znali. Nisu znali jer su njega posle rođenja ukrali. Da, neko ga je odmah po rođenju ukrao i prodao.
Nažalost, Marina i Mlađan nisu usamljeni slučaj. Daleko do toga. Teško da se može uopšte pretpostaviti koliko je dece ukradeno u poslednjih 50 godina. Možda i duže. Mi ni ne znamo koliko je mališana, na najdvratniji mogući način, otrgnuto od svojih majki i prodato kao džak brašna. Ne znamo ni koliko, a kamoli ko je to radio.
I nisu u pravu „novinari“ koji sada pišu da je rešen prvi slučaj otmica bebe. Ništa nije rešeno. Brat i sestra su se pronašli, i to je jedino tačno, a slučaj može biti rešen jedino onda kada se pronađu odgovorni za ovu otmicu. Kada pronađu one koji su bebu tretirali kao artikal u prodavnici. One koji su oteli tuđe dete a onda otišli svojoj kući i nastavili svoj život. Svoj bedni život. One koji su gledali svoju decu dok odrastaju znajući da neki roditelji nikada neće imati to zadovoljstvo. One koji su roditeljima ukrali radost prvih koraka, polaska u školu, prvih padova i poderotina, prvih ljubavi. One koji su te roditelje osudili na doživotnu patnju i tugu, bez ikakvog razloga. One koji su deci oteli brata ili sestru, oduzeli im najbližeg, nekoga sa kim su trebali da dele lepe i ne tako lepe trenutke kroz život. Dok njih ne pronađu i ovaj, ali i svi drugi slučajevi, ne mogu se nazvati rešenima. Ništa nije rešeno.
A decu su iz porodilišta krali decenijama. I ne samo u Beogradu, već i u mnogim drugim gradovima u Srbiji. Decenijama, što znači da je u taj zločin bilo uključeno mnogo ljudi. I nije ih krala CIA ili masoni, nisu nalog za krađu dobijali od stranih ambasada i svetskih moćnika. Ne, to su radile naše komšije. To su radili ljudi koje smo sigurno sretali u prodavnicama ili na slavama. Radili su to i ćutali.
Ajde, mogu negde da razumem i njih što su ćutali. Kada je neko toliko bedan, jadan, nemoralan i predstavlja samo dno ljudske vrste, od njega ništa drugo ne možeš ni da očekuješ. Ne može se pokajati ljudski talog.
Mnogo mi više smeta što su ćutale takozvane institucije u ovoj nazovi državi. Svi su ćutali i dalje ćute. Niko ni reč da kaže. Niko sa se pobuni i digne glas. A sve te institucije se deklarativno zalažu za budućnost, svi oni znaju da osude raznorazne zločine počinjene nad ovim narodom, znaju da propovedaju o ljudskim pravima koja su nam ugrožena od strane kojekakvih stranih sila, da se pozivaju na pravdu i pravičnost. A u svoje dvorište ponekad da pogledaju ne znaju. I da, tu mislim i na SANU i na Crkvu i na Skupštinu i na policiju i na tužilaštvo. Svi su pali na ispitu čovečnosti.
Mada, ako uzmemo u obzir kakav je narod, ni sve te institucije ne mogu biti ništa bolje.
I svi ćute.
Nikada mi nećemo biti normalno društvo ako se ovi slučajevi ne reše i dok postoji i najmanja šansa da se nekažnjeno ponovi slučaj neke nove Marine ili Mlađana. Nemamo pravo ni osuđujemo bilo koga sa strane sve dok ne rešimo ko su ti ljudi koji su našu decu krali iz naših porodilišta. Ta deca i sudbine tih roditelja idu na našu dušu.
BRAVO ! I sama sam bila u situaciji da mi se sin koga sam jedva rodila iz extra rizične trudnoće...ukrade....Da mogu da dođem do sestre koja mi je dolazila u 03 ujutro da me psihički priprema ...udavila bih je golim rukama da ni svoju ne gleda.....Samo zahvaljujući prisebnosti i signalima koji su mi došli od mlade žene koja je ležala u istoj sobi: Ovo je meni sumnjivo....i zahvaljujući doktoru koji je vodio moju trudnoću .ja sam svog sina odvela samnom u život......Ne može se opisati taj osećaj opasnosti za dete...Osećaš da ti se nešto sprema...Govoriš najrođenijima a oni se čude i ne veruju potpomognuti drugom med. sestrom koja im kaže da mene snalazi postporođajni sindrom i da je to normalno...To je jednostavno strašno.........
ReplyDelete