Od kipa Slobode, preko Hrista Spasitelja u Riju i Ajfelovog tornja u Parizu, pa do Bude u Japanu, sve su to spomenici koji predstavljaju i turističke atrakcije ali su i simboli gradova i država u kojima se nalaze.
Po, sada već čuvenom, Rečniku srpskog jezika (Vujanić i drugi), spomenik predstavlja arhitektonsko ili vajarsko delo posvećeno uspomeni na velike ljude ili znamenite događaje, kao i umetničko delo trajne vrednosti. Kao takvi spomenici predstavljaju ogledalo jednog društva ali i vremena kada su nastali. Oni se grade kako bi ostavili uspomenu na neku osobu ili na neko vreme. Ovde ću se osvrnuti na tri spomenika, u tri evropske prestonice, koje sam i sam imao prilike da posetim.
U glavnom gradu Rumunije, u samom centru grada, nalazi se zgrada parlamenta ili Casa poporului (narodna kuća). Ovo je druga najveća zgrada na svetu (posle Pentagona), samim tim najveća u Evropi. Brojke koje govore o samoj veličini zgrade, ali i svemu onome što se u samoj zgradi nalazi su više nego impresivni. Parlament svojom visinom od 86 metara dominira nad gradom. O veličini same građevine govori i to da vam vodiči na početku obilaska kažu da se nikako ne odvajate od grupe, jer ako se izgubite imaće problema da vas nađu. Zanimljivo je da je sav materijal, korišćen u izgradnji, poreklom iz Rumunije. Inače, gradnja je trajala „samo“ šest godina, od 1983. do 1989. godine.
Zgrada parlamenta predstavlja megalomanski projekat, tada vladajućeg, bračnog para Čaušesku. Oni su želeli da sam grad preurede tako da on oslikava tadašnji režim a ova zgrada predstavlja neku vrstu šlaga na torti. Da bi se ispunio ovaj hir i sagradila ova građevina, režim Čaušeskua je porušio oko 30 hiljada domova u gradskom jezgru Bukurešta, srušio mnoge crkve i sinagoge i raselio nekoliko desetina hiljada ljudi. Po nekim procenama na izgradnji je oko 3.000 ljudi izgubilo svoje živote.
Iako je ovo možda i najveća artakcija u Bukureštu koja svake godine privlači veliki broj turista, iako je ovo sada jedan od simbola ne samo glavnog grada već i Rumunije, sami Rumuni (bar oni sa kojima sam imao prilike da razgovaram) nemaju preterano lepo mišljenje o zgradi Parlamenta. Ona ih podseća na jedno mračno i teško vreme kada je, zbog nečije samovolje i hira, na desetine hiljada ljudi ostalo bez krova nad glavom. Na vreme kada su oni živeli ispod svake granice ljudskog dostojanstva a zbog hedonizma jedne diktatorske porodice. U vreme kada je dete dobijalo čokoladu samo za Novu godinu, neko je opremao zgradu sa skoro 500 kristalnih lustera i tepisima većim od svakog stana u Bukureštu. Upravo zbog toga, posle pada Čaušeskua, zgrada parlamenta je jedva spasena da ne bude spaljena. I danas Rumuni imaju gorak ukus u ustima kada govore o tome.
Oko 400 kilometara južno od Beograda nalazi se Skoplje, glavni grad Severne Makedonije. Taj grad sam posetio 2016. godine, kada je projekat „Skoplje 2014“ bio u završnoj fazi. Taj projekat je imao za cilj promenu izgleda samog centra grada i vraćanje starog izgleda grada od pre zemljotresa. Izgrađeni su muzeji, zgrada pozorišta i opere, mostovi, trijumfalna kapija kao i mnogobrojni spomenici. Među spomenicima naročito se izdvaja onaj posvećen Aleksandru Velikom, jednom od najvećih vojskovođa svih vremena. Aleksandar na svom Bukefalu izgleda podjednako impresivno i apstraktno, jer je ukupna visina spomenika 22 metra. Oko spomenika, na nevelikom trgu, nalazi se i fontana koja svetli, ali nisam siguran da li i peva.
Kao turisti bilo mi je vrlo interesantno da se prošetam kroz taj kolaž epoha, stilova i ličnosti. Zanimljivo je videti Filipa II, pa Ćirila i Metodija, onda Tošeta Proeskog, pa proći pored rimske galije i palmi u Vardaru, i na kraju trijumfalno kroz kapiju. Stvarno je jedinstven doživljaj a i možete napraviti jeko lepe fotografije koje će pobrati mnogo lajkova na društvenim mrežama.
Međutim, stanovnici grada i ne gledaju sa tolikim simpatijama na sam taj projekat. Najveći problem predstavlja neracionalna potrošnja novca iz budžeta i moguće nameštanje tendera. Samo za spomenik Aleksandru, po nekim izvorima, plaćeno je najmanje 5,3 miliona evra. Kao što bi neko možda i očekivao, u toku same realizacije projekta nije bila dostupna informacija o vrednosti čitavog projekta, a postoje indicije da su korišćenja sredstva iz kredita i pozajmica. Prilikom izgradnje garaže u centru grada posečeno je na desetine stabala i uništen park. Godine 2018-te podneta je i krivična prijava protiv gradonačelnika opštine Centar. Ne znam kakav je ishod imala ta prijava ali možemo samo da pretpostavimo.
Na severozapadu Evrope, stišnjena između Francuske i Nemačke, nalazi se Belgija. U središnjem delu Belgije nalazi je njen glavni grad, ali i glavni grad EU, Brisel. Sam grad je izuzetno lep a broj ljudi koji ga godišnje poseti, što zbog posla što turistički, je prosto neverovatan. Probajte samo da rezervišete smeštaj u vreme održavanja nekog sajma pa će vam biti sve jasno. A u Briselu postoji preko 200 hotela.
Pored svih muzeja, palata, parkova i trgova, najveću atrakciju predstavlja statua maneken Pis. U svakoj prodavnici, suvenirnici možete videti suvenire posvećene „najpoznatijem“ Belgijancu i stanovniku Brisela. Apsolutno ne postoji stvar koju možete da zamislite a da nije napravljena po liku manekena ili da na pakovanju nema njegovu sliku.
Naravno, čim sam iskoristio priliku otišao sam i sam da vidim to „čudo“. Verovatno sam imao prevelika očekivanja od simbola jednog takvog grada kao što je Brisel kada sam se momentalno razočarao. Naime, u pitanju je skulptura visoka oko 60cm koja se nalazi na vrhu male fontane uglavljene između dve zgrade, a naraskrsnici dve manje ulice. I ta fontana čak i ne svetli a pevanje neću ni da spomenem. Mala, pomalo neugledna, statua simpatičnog dečaka koji piški je postala svetski poznata atrakcija... Nije visoka desetine metara, ne svetli, ne peva, nije plaćena kao desetak škola ili vrtića... Kako je i da li je to moguće?
E sada. Kakve uopšte veze imaju Bukurešt, Skoplje i Brisel i njihovi simboli sa nama? I da li imaju? Da li možda manje može da bude veće? Da li je stvarno bitna veličina? Šta bi čika Frojd rekao o ovoj vezi i o podizanju „simbola“ u nebeske visine? Da li je neophodno trošiti milione na raznorazne spomenike da bi se zadovoljili nečiji hirovi i napunili džepovi? Možda vi možete da date odgovore na sva ova pitanja. Siguran sam da možete. A ja planiram da idem u Kopenhagen i da vidim malu sirenu.
Comments
Post a Comment