Nije sve u obrazovanju, ima nečeg i u prirodnoj inteligenciji – reći će naš domaćin posle čitanja prethodnog teksta i početi sa nabrajanjem onih koji nemaju neku školu ali su uspeli i koji su vrlo pametni. Dobro, za razliku od njih, on nije ni uspeo. Ali da ne tražim sada dlaku u jajetu. Ipak je on domaćin.
Kako se odlikuje ta prirodna inteligencija? Kako možemo da prepoznamo da li je neko inteligentan ili ne?
Obrazovanje našeg junaka obradio sam u prethodnom tekstu. Ne bih se nikako upuštao u relacije između obrazovanja i bilo kakvog oblika inteligencije, već to prepuštam stručnjacima. Ovom prilikom ću se osvrnuti na samu definiciju i na logiku, kao jedan tip inteligencije.
Inteligencija je mentalna karakteristika sastavljena od sledeće grupe sposobnosti: učenja iz prethodnih iskustava, prilagođavanje i razumevanje novih situacija, sposobnost razlikovanja bitnog i nebitnog, itd. Pa hajde da vidimo kako se to naš domaćin snalazi u ovim kategorijama. Ako ne drugačije, onda makar kroz prizmu shvatanja politike i nekih društvenih pojava.
Kako se naš domaćin snalazi sa učenjem iz prethodnih iskustava? Hajde da pogledamo ovu karakteristiku iz ugla izbora, odnosno glasanja. Prosečan stanovnik Srbije ima oko 43 godine, što znači da je u dosadašnjem zivotu imao pregršt prilika da izlazi na izbore. Znači imao je dovoljno prilika da nauči nešto iz prethodnih iskustava. Uz to, najveći broj aktera na političkoj sceni Srbije nije se promenio protekle tri decenije. Uzimajući u obzir oba ova faktora, ali i trenutno stanje, kako države tako i našeg junaka, možemo zakljičiti da prosečan građanin ništa nije naučio. I dalje mu glava služi za ukras i dozvoljava da drugi, umesto njega, misle i donose odluke.
Što se tiče prilagođavanja i razumevanja tu se naš domaćin jako lepo snalazi, i to prvenstveno kada se radi o prilagođavanju. To se naročito odnosi na situaciju kada naš junak ode severno od Horgoša ili zapadno od Batrovaca. U mrskim mu zemljama EU on se vrlo brzo prilagodi tamošnjim pravilima i propisima. Tamo mu ne pada na pamet da baca smeće gde stigne, da se parkira gde mu je zgodno i slično. Sve ono što u svojoj voljenoj otadžbini svakodnevno praktikuje.
Doduše, i u svojoj zemlji pokazuje određenu sposobnost prilagođavanja o čemu je bilo reči u teksu Dedal je bio Srbin. Razumevanje je već druga tema. Ono što naš domaćin nepogrešivo razume je delovanje stranih sila i agentura, masona i iluminata, a sve u cilju uništavanja naroda najstarijeg. I tu univerzalnu istinu jako lepo prilagođava svakoj novonastaloj situaciji.
Zna naš domaćin i da razume razne prirodne pojave. Naime, čitajući komentare po raznim portalima i društvenim mrežama (što može predstavljati neku vrstu vox populi) mogu se uočiti izuzetna zapažanja o tome kako je Zemlja ravna ploča, kako niko nikada nije sleteo na Mesec, kako su poplave uzrokovane Harpom u Barajevu, itd. Ipak, najveće razumevanje je pokazano 1999. godine u vreme pomračenja Sunca. Ta pojava, verovatno nikada ranije viđena na ovim prostorima a i šire, izazvala je totalnu pometnju kod našeg inteligentnog domaćina, te se on vođen razumevanjem novonastale situacije, vrlo brzo prilagodio i pobegao u podrum da ga nebeski zrak ne bi ubio, ili bar oslepio. Sva sreća na tom razumevanju koje je našem domaćinu glavu spasilo.
Posle učenja i razumevanja pomalo pošteni domaćin može odlično da razlikuje bitno od nebitnog. I on to radi svakodnevno. Dugogodišnjim radom, trudom i zalaganjem naš junak je shvatio da su obrazovanje, ekologija (malo više o tome u sledećem tekstu), ljudska prava ili ekonomija apsolutno nebitne stvari. Nasuprot tome vrlo je važno da li će se fudbalska reprezentacija plasirati na neko prvenstvo, važno je prebrojavati krvna zrnca i vrlo tačno utvrditi nacionalnu pripadnost neke osobe, važno je raditi isključivo po svome i sa gnušanjem odbiti sva pravila. Razmislite samo kada ste poslednji put u udarnom terminu videli prilog o mladim ljudima koji su osvoliji pregršt medalja na nekoj Olimpijadi znanja. Naravno, kada to spada u kategoriji nebitnog.
Da li su mudrost i inteligencija ono što krasi našeg pomalo poštenog domaćina? Ne znam. Imam određene sumnje. Možda vi znate. Samo budite iskreni i objektivni.
Volimo sebe da zavaravamo da smo najbolji, najugnjetavaniji, najtalentovaniji, najlepši itd. Nažalost, nismo pupak Evrope kao što smatramo, samo se rimujemo sa pupak. Preko 30 g. zaglupljivanja dalo je rezultat, kao i odliv (uglavnom) pametnih mozgova. Formalno obrazovanje je bitno, kao i sticanje novih znanja i iskustava van škola.
ReplyDelete