Još jedna pošast modernog doba ako je verovati “prvosrbijancima” (valjda nisam pogrešio kada mislim da su oni za očuvanje pravih vrednosti i protiv svega onoga što dolazi sa Zapada) i patriJotama (tu sigurno nisam pogrešio). Po njima ti globalisti hoće da nas unište i zatru, a u toj borbi ne biraju sredstva.
U objašnjenju nekog pojma nije loše krenuti od početka, odnosno od same definicije pojma. Međutim ovde odmah imam problem jer nisam našao definiciju globalizma u rečniku srpskog jezika. Postoji definicija pojma “globalan” i “globalno” ali se oni odnose na celovitost i nešto ukupno. Znači nije to to. U Oksfordskom rečniku engleskog jezika ovaj termin je opisan kao: delovanje ili planiranje ekonomske i spoljne politike na globalnoj (svetskoj) osnovi. Sama reč nema negativno značenje kao što se kod nas prikazuje. Čitajući i slušajući raznorazne, vrlo često, samozvane “intelektualce” stekao sam utisak da je globalizam kao Tifon ili bar Himera, koji dolazi sa Zapada u želji da proguta i porobi sve pred sobom.
Što se tiče kapitalizma to je već mnogo lakše objasniti. Po definiciji to je društveno-ekonomsko uređenje koje se zasniva na privatnom kapitalu koji je u rukama srazmerno manjeg broja vlasnika (Rečnik srpskog jezika Vujanić i drugi). Ali to je samo knjiška definicija. Za kvazi intelektualce i partiJote definicija kapitalizma je ista kao i za globalizam: razlikuju se reči ali ne i Scila i Haribda.
Kroz istoriju postojalo je 5 oblika društveno-ekonomskih formacija: prvobitna zajednica, robovlasničko društvo, feudalizam, kapitalizam i komunizam/socijalizam. Svi oni imaju iste, odnosno zajedničke, osobine, pre svega postojanje krupnog kapitala i vlasnika istog. Menjanjem svetskih okolnosti a najviše promenama u proizvodnji i trgovini dolazi i do promena u društvenim sistemima ali bez značajnih promena u samoj suštini. (Da se razumemo, komunizam nema svrhe detaljnije objašnjavati, a možda čak i uvrštavati u prethodnu podelu, jer da je valjao negde bi opstao a ne bi totalno propao kao apsolutno neodrživ sistem, i to posle relativno kratkog vremena. Socijalizam takođe ne postoji kao samoodrživi sistem, već samo kao podvarijanta komunizma, ili u nekim delovima kapitalizma. Možete uvek ponovo pročitati „Životinjsku farmu“ kao dokaz prethodne tvrdnje.)
Ono što su danas vlasnici krupnog kapitala nekada su bili zemljoposednici, a pre njih robovlasnici, a pre njih plemenski poglavari. Princip je isti a razlika je samo u nijansama. Ono što je suština je da, od trenutka kada je prvobitni čovek počeo da proizvodi hranu i time stvorio viškove pa do danas, ne postoji jednakost u ljudskom društvu. Uvek je bilo, i biće, malo jednakijih od drugih. Stvar je samo sagledati kapitalistu, odnosno zemljoposednika, ili robovlasnika u svom prirodnom okruženju uzimajući u obzir, pre svega, tehnološki momenat u kome su živeli. Cilj svih njih je osiguranje postojećeg kapitala i mogućnost za uvećanje istog. Da li je u pitanju broj robova, površina obradive zemlje ili pašnjaka, ili nova fabrika, govori o nijansama ali je princip isti. I još jedna stvar je zajednička. Ukoliko ne uspevaju da ostvare dovoljan rast na teritoriji, odnosno tržištu, na kome posluju trude se da to tržište prošire. Moderne korporacije šire poslovanje na druga tržišta, zemljoposednici su uzimali dodatno zemljište, robovlasnici otimali novo roblje. I svi imaju još nešto zajedničko, a to je da ukoliko ne može milom onda u igru ulazi brutalna sila. I to naravno primenjena na onome ko je slabiji. To što je nekada bilo otimanje zemlje ili vođenje rata danas je akvizicija, odnosno kupovina konkurenta ili davanje kredita (zelenašenje je konstanta u ljudskoj istoriji). Apsolutno nema pomaka u istoriji u suštinskom delovanju onoga što danas naziva krupnim kapitalom. I vrlo često se ne biraju se sredstva za postizanje ciljeva.
Interesantno bi možda bilo uporediti, uz sagledavanje tadašnjih i sadašnjih tehnoloških okolnosti, nekog savremenog vlasnika krupnog kapitala i srednjovekovnog vlastelina sa ovih prostora. Da li je vlastelin (veleposednik) iz tadašnje Srbije bio išta drugo do vlasnik krupnog kapitala? Da li je on do svog bogatstva i pozicije dolazio uvek i samo vrednim radom, zalaganjem i znanjem? Da nije možda postojala želja za proširenjem sopstvenog uticaja, a samim tim i bogatstva, da ne kažem kapitala, čak i po cenu saradnje sa mrskim nam neprijateljima? Bilo je čak i onih koji su se zarad pozicije rešavali očeva ili braće na najbrutalniji način. A neke od njih, patriJotske snage danas upravo uzimaju kao svetao primer kome treba težiti a sve u borbi protiv kapitalizma i svetske hegemonije. Zapravo ne postoji razlika između srednjevekovnog vlastelina i Džefa Bezosa ili Bila Gejtsa, osim one tehničke ili tehnološke.
Hajde da malo svi razmislimo da li stvarno postoji suštinska razlika između raznih oblika vladavine, osim one terminološke. Koje li je bilo poreklo imovine koje je ostalo od srednjevekovnih kapitalista? Da nije možda od naplate poreza (u bilo kom obliku) ili ubiranju prihoda od imovine stečene pod sumnjivim okolnostima (nešto ne verujem da je i tada bilo poštenih tendera, pa čak i kada je izgradnja zadužbina u pitanju)? Ili sve može da se podvede pod jedan zaključak, nevezano za vreme koje se posmatra: sirotinjo i Bogu si teška.
A sada malo da se vratim na globalizam. Ako izuzmemo težnju ka dominaciji, koja kako sam prethodno objasnio predstavlja prosto prirodnu želju i nije nam kroz istoriju bila strana, globalizacija predstavlja jedno opšte međusobno povezivanja ljudi i država. Negativan uticaj globalizacije je svakako preplavljenost svetski poznatim brendovima koje sada možemo da sretnemo na svakom koraku (Coca Cola, Nike, McDonalds, …) i potiskivanje lokalnih brendova. To može dovesti do toga da se izgube karakteristike određenog podneblja, pre svega u domenu tradicionalne kuhinje ili kulture. Mada, sa druge strane, raznovrsnost u nekoj kuhinji dolazi usled mešanja različitih uticaja koji su na ovaj ili onaj način dospeli. Na primer, teško da za tradicionalna jela u Srbiji možemo da smatramo sarmu ili proju ili pečenje ili rakiju. Zadatak države i društva u celini je da podrži i zaštiti male lokalne proizvođače koji se bave proizvodnjom tradicionalnih proizvoda. To je naročito interesantno svim turistima koji žele da vide i isprobaju nešto karakteristično i unikatno.
Pozitivni uticaji globalizacije se ogledaju u mnogo boljoj povezanosti ljudi i ekonomija, što opet dovodi do mnogo ravnomernijeg razvoja nego što je to bio slučaj u periodu iza nas. Današnje inovacije postaju mnogo brže dostupne na svim svetskim meridijanima neko ikada pre.
Mogao bi se napraviti eksperiment gde bi se svi protivnici globalizacije i zagovornici povratku isključivo sopstvenim vrednostima i korenima (šta god to bilo) odrekli svih materijalnih stvari koje dolaze, pre svega, iz trulog kapitalizma. U startu se javlja problem, jer ne znam kako bi mogli da ostavljaju genijalne komentare na društvenim mrežama. Pa taj komentar ili status treba nekako otkucati a da nije hardware napravljen od strane neke kapitalističke korporacije. Tu se slobodno može ubrojiti i Kina koja je odavno prestala da bude komunistička zemlja i na svetskim tržištima se ponaša surovo kapitalistički. Idemo dalje. Da li će naši borci protiv svetske hegemonije da se odreknu kukuruza i paprike kao proizvoda čisto američkog porekla? Da li će sa stopala skinuti Nike ili Adidas i obuti opanke? Da li će kupiti automobil proizveden u Srbiji (makar i pod zapadnjačkim brendom) ili će možda kupiti Ladu (koja odavno nije u ruskom vlasništvu) ili će ipak odlučiti da uvezu Golfa iz Nemačke koji je kao čaša? Često sam, u kraju u kome živim, viđao automobil koji je na haubi imao naslikanu rusko-srpsku zastavu i stilizovane grbove. Auto naravno nije Lada već Pežo. E to je globalizacija na srBski način.
Pre par dana sam sa porodicom bio u selu koje se nalazi u središtu Srbije – Pomoravlju. Pili smo čaj od hibiskusa (biljka poreklom iz Azije), i slušali smo rege (muzika nastala na Jamajci) na LG uredjaju (kompanija iz Južne Koreje a proizvedeno u Kini). Na stočiću iz Ikee (Švedska) bili je čokolada kupljena u Lidlu (Nemačka) a proizvedena u Poljskoj. A sa zida nas gleda Tutankamon. U peći smo ložili drva, meni nepoznate vrste, ali svakako domaćeg porekla.
Hvala modernom svetu i globalizaciji. Meni se multikulturalnost dopada i u tome uživam. Smatram da je to jedna od najvrednijih tekovina modernog sveta koju treba pažljivo čuvati i negovati. A vi se odričite svega čega god poželite. Samo budite dosledni u svojoj borbi.
Comments
Post a Comment