Posle tri sata već pomerenog leta sledio je još jedan sat čekanja u avionu na pisti. Na početku, dok još nisu znali da nam sledi dodatno oglaganje polaska, putnici su bili strpljivi i ćutljivi. Kako je vreme odmicalo tako su, na početku tihi i diskretni, razgovori postajali sve glasniji. Stjuardesa je vrlo ljubazno zamolila dve gospođe da, ako im nije problem, pređu u poslednji red. - Mora neko da sedi na sedištima u zadnjem redu. Pričao mi kum. On je dva puta sedeo baš na tim mestima i onda su mu objašnjavali kako da otvori vrata u slučaju opasnosti. - E baš će ove dve da nam pomognu. Ako smo na njih spali... - Ma šta ćeš. Takva je procedura na avio letovima. Sve je kod njih propisano. Dete od nepune dve godine (po slobodnoj proceni) ne prestaje da plače pa mu roditelji puštaju pesmicu „Danas nam je divan dan“. - ...